Rane 1990-te, Stirling Castle, Stirling, Scotland
Dok se lagano ulična svjetla pale u predvečerje jednog, za nekoga sasvim običnog dana, naš auto lagano klizi ulicama prema prilazu jednog od najstarijih dvoraca u Škotskoj.
Kamene kuće, mini dvorci ( kako sam ih ja zvala) redali su se jedni za drugim. Gotovo na svakoj ili bow window (zaokružni prozor) ili bay window (višekutan prozor), zavjese još nisu povučene i vidi se unutrašnjost soba, kuhinja, hodnika, kao da žele da se vidi sve što imaju. Nemaju se čega sramiti! Obitelji večeraju, neki gledaju televizor, zalijevaju cvijeće, stavljaju suđe u perilicu. Mačka se umiljato namješta u nečije krilo.
Razmišljam o svemu… što ću i koga vidjeti u dvorcu. Što ću morati raditi? Kako se morati ponašati? Rečeno mi je samo da idemo na večer tradicionalnih škotskih plesova u dvorac i to je to! Takozvani Ceilidh. Izgovara se /k e i l i/.
Tijek misli mi prekine pogled na rijeku i planine. Miris pokošene trave i lagana kišica, takozvani drizzle, igre sjena. Kao da će uskoro prilaziti konjanici, vitezovi, ratnici u tartan* zamotani.
Moji prijatelji, organizatori ovog puta u ‘nepoznato’, do sada nisu progovorili niti riječi. Tu i tamo samo bi pogledali u retrovizor (vjerojatno da vide nisam li zaspala, jer niti ja nisam riječi prozborila).
Zaokupila me ljepota pejzaža, mirisi i zvukovi…toliko povijesti u jednoj vožnji automobilom, a još nismo niti došli do glavnog dijela večeri.
Čujem prigušenim glasom nešto slično ‘jesi li spremna?’
Odgovorim samo odsutno ‘aha’ i ostanem sjediti otvorenih usta. Pogled na osvijetljeni dvorac na brdu…odjednom me prođu trnci! Pogledam u njihove oči u retrovizoru te prestravljena upitam: „Mi idemo tamo?”
Odovor je potvrdan i vidim da sa sjajem u očima promatraju moju reakciju.
„Nadam se da je to samo za turiste?“ nastavim upitnim tonom.
„Je, ali su plesači i organizatori pravi Škoti koji poučavaju turiste plesati. Moći ćeš i pjevati stare škotske pjesme, ako želiš!“
Upravo zaustim ‘nema šan…’ kada auto skrene na kameni prilaz mostu. Ugledam nekoliko muškaraca u tartan kiltovima do ispod koljena. Hodaju pod ruku sa ženama u tartan maksi suknjama.
Majko mila!!! Ja sam u trapericama i nekoj bezveznoj košulji. Pokušam se utješiti da oni nisu naši plesači pa krenem otvarati vrata automobila. Zvukovi škotskih melodija čuli su se malo prigušeno, no kako smo prilazili dvorani, postajali su sve glasniji i jasniji. Nisam baš previše gledala oko sebe ( da se još više ne prestrašim i ne krenem natrag u auto). Samo sam slušala prekrasan zvuk gajdi pa krenula u tom pravcu. Na ulasku u dvoranu stala sam kao ukopana, okrenula glavu da vidim gdje su moji voditelji, otvorila usta, ostavši bez riječi.
Dvorana je bila nešto najljepše što sam ikada vidjela, i to samo u filmovima. Visoki prozori, preko njih teške i bogato ukrašene zavjese, a na zidovima slike vladara, vlasnika, umjetnika ili pak grbovi koji svaki za sebe pričaju neku posebnu priču.
U suprotnom dijelu dvorane već su stajali parovi, oni isti koje sam ugledala ispred dvorca, s osmjehom pozdravljali su prisutne goste. S lijeve i desne strane ulaza nalazili su se stolci za publiku. Desno, na kraju prostorije, pozornica sa škotskim muzičarima, veselim harmonikašima i gajdašima u crvenim i plavim tartan* kiltovima**, a sredina ostavljena prazna za demonstraciju plesova.
Posjeli su me malo dalje od ulaza i muzičara, no vrlo blizu prostora za ples. Pokrila sam rukom oči, ne vjerujući gdje sam. Podignem glavu, a tamo strop koji izgleda nešto slično kao da gledate prevrnuti vikinški brod iz žablje perspektive.
Kasnije sam saznala da je Velika dvorana dvorca, baš ta u kojoj sam ja zinula, bila izgrađena negdje oko 1502./3. Nju je dvorcu pridružio kralj Jakob IV. Prema podacima iz arhive, „ strukturna opterećenja s krova uzrokovala su odstupanje zidova dvorane prema van. Kako bi se osiguralo da greben krova bude poravnan i ravan, svaki od nosača napravljen je s nešto drugačijim nagibom i rasponom u tzv. Čekićni krov. Zeleni hrast iz 350 Perthshire drveća korišteno je za izradu i postavljanje 57 krovnih greda u rasponu od približno 15 metara.“
Tada to nisam znala, ali sam prema samostalnom nahođenju shvatila da je to nešto što se viđa možda jednom i nikada više.
Program je u međuvremenu krenuo. Odjednom začujem ‘Croatia’ i shvatim da voditeljica programa nabraja zemlje iz kojih dolaze prisutni gosti. Pljesak je bio poziv za ustajanje i naklon. A jooj, bila sam crvena kao paprika! I tek što sam krenula sjesti, prema meni, ispružene ruke u maniri poziva za ples, krene jedan gospodin i off we go. Slažu se figure, kreće muzika, voditeljica ‘navigira’: „left, turn, right, change your partner, okret, lijevo, desno, korak naprijed, korak natrag, okret“ i ponovi… Ne znam kojim točno redom, ali dobro me dragi gospodin izvrtio, a od šoka nisam zapamtila niti kako su se svi ti plesovi zvali.***
Sva uzjapurena, preznojena, neorijentirana, jedva nađem svoje mjesto, kada krene glas voditelja s pozivom na ‘hrabre goste’ da otpjevaju koju tradicionalnu škotsku pjesmu. Sva sreća da je bilo puno Amerikanaca i eto jedne mlade i pune energije, skoči i krene “I’ll take the high road, and you take the low road…” a meni, naravno uz veliko olakšanje što me i tu nisu ugurali, pobjegne oko na jednu od pjevačica ispred orkestra koja je trebala prva nastupiti odmah iza turistice, na čijim usnama pročitam onu najpoznatiju englesku riječ sa četiri slova.
Jadna, to je izgleda trebala biti pjesma koju bi ona pjevala da nas sve zadivi, a sigurno i bi, svojim prekrasnim glasom. Ne znam je li itko osim mene to primijetio ili ne, ali i ona i ja smo se pogledale te tužno spustile pogled. Kada je bio red na njoj, a ostavila je svoj nastup za kraj, otpjevala je prekrasnu i svima poznatu melodiju pod nazivom “Auld Lang Syne” (Za stara dobra vremena, koja se tradicionalno izvodi u prvim sekundama Nove godine), što je popratio gromoglasan pljesak, spontano pjevanje svih prisutnih i nekoliko bisova za sve.
Izmjena plesova, igara i pjesme, pokoja čašica vina i puno razgovora na svim jezicima svijeta, nisu nas istjerali u krevete do dugo u noć. Svjetla dvorca sjala su sve do neba, a glazba u mojim ušima i ‘lijevo’, ‘desno’, ‘okret’, te slike nečeg predivnog i samo jednom doživljenog, još su uvijek tu i došlo je vrijeme da ga podijelim i s vama.
*tartan (engl., vjerojatno od srednjovj. franc. tiretaine), škotska vunena tkanina karirana uzorka od koje se izrađuju dijelovi odora i muške tradicijske odjeće. Prvi konkretni spomen tartana javlja se u XVII. st. Zabranjen u razdoblju 1746. – 82. (jer se smatrao jednim od simbola škotskih jakobita), tartan se od kraja XVIII. st. počeo intenzivno rabiti (isprva u vojnim odorama) te se od sredine XIX. st. razvio složen sustav u kojem je tartan postao simbol identiteta pa su vrsta uzorka i broj boja tkanine bili točno određeni ovisno o društvenom sloju i klanu. Tako je posluga smjela nositi jedino odjeću od jednobojnoga tartana, seljacima na feudalnim imanjima bio je namijenjen dvobojni tartan, odjeći časnika i plemstva trobojni do peterobojni; pjesnici su nosili šesterobojni tartan, a samo se kraljevska odjeća izrađivala od tartana sa sedam boja. I danas se proizvode različite vrste te tkanine (oko 1300 uzoraka); uz one obitelji, odnosno tradicionalnih klanova, postoje i tartani pojedinih okruga, vojnih regimenti i dr. (→ kilt)
**kilt (engl. < skand.; usp. dan. kilte: zavrnuti, zasukati, starošved. kilta: omotati), plisirana suknja do koljena, redovito načinjena od karirane vunene tkanine (→ tartan); dio je tradicijske muške nošnje škotskih brđana (tzv. Highland dress). Pojavio se vjerojatno početkom XVIII. st., a nosi se i danas, uglavnom u svečanim prigodama. Dio je uniforme škotskih jedinica britanske vojske.
Ženske verzije su duže i imaju oblik tunike s pokrovom za glavu i plisiranom suknjom (earasaid) ili samo tkanina za zamatanje.
*** Inače, Scottish Country Dance (SCD)- škotski seoski plesje izrazito škotski oblik country plesa , sam oblik društvenog plesa koji uključuje skupine parova plesača koji prate progresivne obrasce . Ples se sastoji od niza figura. Ovi plesovi su postavljeni na glazbene forme (Jigs, Reels i Strathspey Reels) koji potječu iz galske tradicije Highland Scotlanda, kao i koraci koji se koriste u izvođenju plesova. Tradicionalno figura odgovara glazbi od osam taktova.
Škotski plesovi kategorizirani su kao reels (uključujući hornpipe ), jigs i strathspeys prema vrsti glazbe na koju se plešu. Prve dvije vrste (također se nazivaju plesovi s brzim vremenom) karakterizira brz tempo, brze pokrete i živahan osjećaj. Treći tip (strathspey) ima mnogo sporiji tempo i temperiraniji, dostojanstveniji osjećaj.
Škotski ples općenito se pleše u organiziranim formacijama koje se nazivaju “setovi”. Setovi se sastoje od tri ili više parova, obično četiri, ali ponekad čak i osam.
Izvor: Scottish Heritage, Škotski običaji, Stirling Castle events
